Olimpijski centar omogućuje renomiranim imena Hrvatskog Olimpijskog sporta da se pripreme za važne turnire. Ponosni smo na činjenicu što smo dom svjetskih taekwondo pravaka: Ana Zaninović, Lucija Zaninović, Toni Kanaet, Matea Jelić...
Koristeći svoje znanje i višegodišnje radno iskustvo imamo za cilj pružiti članovima (rekreativcima i sportašima) sigurno vježbanje u ugodnoj klupskoj atmosferi, kao i sve ostale dobrobiti koje proizlaze iz istoga. Vodeći računa o njihovim mogućnostima, a u odnosu na njihove ciljeve treninga, svakom od članova pristupamo individualno. Kroz svaki trening, educiramo svakog pojedinca da potiče svoj maksimum.
Rezultati sportašica taekwondo kluba Marjan posljednjih 20 godina, klub su pozicionalirali na razinu
najuspješnijeg ženskog kluba u gradu Splitu. Preko 60 osvojenih medalja na svjetskim i
europskim prvenstvima, kao i one na olimpijskim igrama, najbolji su sugestiv svakom roditelju za izbor sporta i kluba za svoje dijete, prilika dijetetu da se afirmira kroz sport, naposljetku i nastavi put koji su započele Ana i Lucija Zaninović, nastavile Matea
Jelić, Bruna Vuletić, Lena Stojković...
Iz redova taekwondo kluba Marjan stigla su tri naslova najbolje sportašice Hrvatske, sedam
naslova europskih seniorskih prvakinja, pet nastupa na olimpijskim igrama te dvije ženske
olimpijske medalje, Lucije Zaninović u Londonu i Matee Jelić u Tokiju, a njima u čast
postavljene su i ploče na zapadnoj obali.
Tražite li mjesto za svoje dijete u sportu – taekwondo klub Marjan je pravi izbor.
Najveći uspjeh u povijesti kluba ostvaren je na Olimpijskim igrama u Tokiju gdje je Matea Jelić postala olimpijska pobjednica a Toni Kanaet osvojio brončanu medalju. Matea Jelić je sa samo 23 godine stigla do naslova olimpijske pobjednice u kategoriji do 67 kilograma pobjedivši u finalu britanku Luren Williams S 25:21. Toni Kanaet je do prve hrvatske muške olimpijske medalje, ali i do prve muške splitske borilačke medalje na igrama stigao na suveren način protiv Uzbekistanca Nikite Rafalovića s 24:18.
Najboljom sportašicom Hrvatske u izbou Hrvatskog Olimpijskog odbora za 2020. godinu proglašena je Matea Jelić. Veliko je to ostvarenje za jedan "mali" sport koji je u posljednju 21 godinu drugi put prekinuo dominaciju najvećih hrvatskih sportašica, Janice Kostelić, Sandre Perković i Blanke Vlašić, odnosno dominaciju atletike i skijanja. U kategoriji najboljeg po izboru HOO-a, "mali" taekwondo predvođen Anom Zaninović 2011., prekinuo je dominaciju Janice Kostelić i Blanke Vlašić dugu 11 godina. Na isto ostvarenje čekali smo novih 8 godina, kada je Matea Jelić prekinula niz Sandre Perković (laureat punih osam godina zaredom).
Prvu svjetsku medalju nakon sestara Zaninović u seniorskom uzrastu osvojila je Bruna Vuletić. U kategoriji do 62 kilograma, 19-godišnja Bruna Vuletić preuzela je teret nekoliko nesretnih poraza u borbi za medalju klupskih kolegica, Lene Stojković, Matee Jelić i Nikite Glasnović, koje su izgubile u posljednim sekundama. Koncentracija je bila na njenoj strani za pobjedu 12:13 u zadnjoj sekundi protiv ruskinje Yulije Zaitseve za veliko slavlje trenera i kockastog djela tribina posljednjeg dana turnira u Manchester Areni.
Fantastičan rezultat ostvarili su seniori Lovre Brečić i Toni Kanaet. Osvojivši naslove prvaka Europe u Kazanu, povjesni prvi put su u ekipnom poretku doveli Hrvatsku reprezentaciju na postolje. Brečič je u kategoriji do 63 kilograma upisao četiri pobjede i tako stigao do seniorskog zlata, prvog za Hrvatsku nakon pune 24 godine.
Među 88 hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru svoje mjesto su po drugi put uzastopno (London 2012.) našle Ana i Lucija Zaninović u pratnji trenera Tonija Tomasa i Marka Novaka. Lucija Zaninović je svoj put na igre u kategoriji do 49 kilograma izborila puno prije zatvaranja lista jer je bila neprikosoveni vladar i uvjerljivi olimpijski broj 1. Ana je pak u kategoriji do 57 kilograma napravila pravo čudo jer se plasirala s 0.7 boda prednosti uz četiri operacije i pet medalja u posljednih nekoliko mjeseci kvalifikacija
Ana Zaninović je stigla do svoje četvrte medalje na svjetskom prvenstvu čime je kompletirala kolekciju s jednim zlatom, dva srebra i jednom broncom. Bilo je to ujedno i prvo polufinale koje Ana nije uspješno preskočila jer je prije toga u karijeri nastupila u pet finala na svjetskim i europskim smotrama. Medaljom u Chelyabinsku Ana je postala uz Blanku Vlašić i Janicu Kostelić najtrofejnija hrvatska sportašica u olimpijskim sportovima s četiri medalje na svjetskim prvenstvima.
Europsko prvenstvo u Bakuu bilo je poprište rušenja brojnih rekorda. Po prvi put su dvije sestre osvojile europsko zlato na istom natjecanju. Lucija Zaninović je osvojila treće uzastopno zlato na prvenstvima starog kontinenta, a Ana Zaninović je naslovu svjetske prvakinje dodala još i titulu europske prvakinje. Pored toga, zahvaljujući Aninom zlatu, Hrvatska je osvojila rekordnu šestu medalju i treće zlato koja je hrvatskoj reprezentaciji donijela naslov ekipnog prvaka Europe.
Svoju treću svjetsku medalju Anu Zaninović osvojila je u Puebli u Meksiku. Iako je bila na korak do obrane naslova svjetske prvakinje (nakon isteka treće runde vodila protiv Korejke Kim Yu Janice 6:5, sudac joj je dodjelio opomenu i poslao je u ekstra rundu gdje je poražena na zlatni bod) na koncu se morala zadovoljit srebrnim odličjem. Mala utjeha je činjenica da je sudac suspendiran do kraja prvenstva, istovremeno, Ana je posljednjeg dana dobila nagradu za FAIR PLAY u konkurenciji tisuću sportaša iz 150 država.
Brončanim odličjem na olimpijskim igrama u Londonu, Lucija Zaninović upisala se u anale hrvatskog i splitskog sporta. Bilo je to ostvarenje sna i prva olimpijska pobjeda u borilačkim sportovima u povijesti grada Splita. Pobjedom protiv Catherine Kong 14:0 i Carola Lopez 13:4, Lucija je otvorila olimpijski turnir. Polufinalni poraz od dvostruke pobjednice Wu Yingju (Kina) poslao je Luciju u borbu za broncu. Dramatična borba za broncu otišla je u dodatnu rundu u kojoj je Lucija slavila zlatni bod.
Ana Zaninović osvojila je naslov svjetske prvakinje u dalekoj Koreji naplativši tako sve prolivene kapi krvi, znoja i suza. Ukupnom bodovnom razlikom 67:21 nanizala je protivnice iz država koje smatraju predvodnicama ovog sporta. Redom je slavila protiv reprezentantivki Španjolske, Tajvana, Irana, Koreje, Maroka. O dominaciji dovoljno govori podatak da je pobijedila Maroko sa razlikom 13:3.
Lucija Zaninović okitila se naslovom europske prvakinje u St.Peterburgu u kategoriji do 49 kilograma. Na putu do zlata Lucija je slavila protiv turkinje Hatice Kubre Ilgun 3:0, Ukrajinke Ganne Soroke 12:6, Šveđanke Hane Zajc 9:3 te francuskinje Yasmine Aziez 9:5. Bila je to prva velika zlatna medalja zbog koje je zračna luka u Resniku bila poprište emotivnog dočeka.
Ana Zaninović osvojila je svjetsko prvenstvo u Pekingu. Nakon 5 poobjeda u finalu je tijesnim rezultom 4:3 poražena od Španjolke Brigittie Yague, jedne od najboljih taekwondo sportašica u povijesti (tri naslova svjetske i četiri naslova europske prvakinje). Tim srebrom Ana je izjednačila najveće uspjehe hrvatskog taekwondoa, srebrne medalje Nataše Vezmar i Sandre Šarić iz 2003 godine.
U svojim počecima za potrebe treninga, klub je uspio izmoliti tek tri termina tjedno u dvorani Osnovna škola Skalice. Tada je bilo nezamislivo da će četiri godine kasnije na Blatinama biti otvorena prva klupska dvorana na raspolaganju 24 sata dnevno. Bio je to prvi pravi dom sportaša kluba, a u njemu su se kovali temelji za najveće medalje.
Klub je nastao kao želja za osamostaljenjem grupe sportaša koji su do trenutka osnivanja taekwondo kluba Marjan bili aktivni natjecatelji taekwando kluba Neryo. Bez prave predodžbe kakve ih obaveze očekuju i na koje će probleme putem nailaziti, u kolovozu 2000. godine entuzijasti, Toni Tomas i Mario Kozić osnovali su Taekwondo klub Marjan i započeli priču.